Sticajem neobičnih okolnosti, SCORPIO Michaela Winnera mi je maltene u isto vreme pristigao iz tri izvora, što je značilo da taj film iz nekog razloga neizbežno moram pogledati, i to što pre.
Winner mi je uvek bio zanimljiv reditelj. U svoje vreme je bio i ostao etiketiran kao exploitation reditelj, kompetentni zanatlija koji odlično odrađuje projekte srednjeg profila, međutim, neki njegovi filmovi kao DEATH WISH ili SENTINEL i danas stoje kao važna ostvarenja.
Winner bi se možda mogao porediti sa Tony Scottom, s tim što u njegovo vreme ta vrsta kompetencije nije mogla da se pretvori u art kao što je to učinio Scott.
S druge strane, Winner u svom opusu ima i par nekih opskurnih klasika kao što je recimo SCREAM FOR HELP po scenariju Toma Hollanda, koji bioh jako voleo opet da vidim, kad sam bio dete mi je bio fenomenalan film, na moru u letnjem bioskopu.
Winnerov život bi možda pošao drugim putem da je radio THE FRENCH CONNECTION koji mu je u jednom momentu, kao tada mladom hipsteru, nuđen.
U svakom slučaju, jako mi je žao što Winner nije imao priliku da se okuša u nekoj od zanimljivih britanskih franšiza poput serijala o agentu 007. Mislim da bi njegov Bond bio izvanredan. Winner bi bio idealan čovek za onaj period kada je John Glen (sa punim pravom, i vrlo vešto, preuzeo serijal).
SCORPIO sam gledao u jednoj posebnoj atmosferi pošto sam se dokopao kopije sa francuskim dubom, što je filmu dalo jednu neizbežnu notu francuskog policijskog filma, koji volim tek umereno. I onda mi je film malo sve vreme ličio na neki film Yves Boisseta, recimo.
Reč je o solidnom, vrlo efikasnom, atmosferičnom primeru kako britanski reditelji vešto barataju špijunskim i asasin miljeom. Reč je o još jednom filmu čiji se uticaj oseća u Spielbergovom MUNICHu.
Problem je u tome što sam materijal koji Winner mora da obradi nije dovoljno zanimljiv, i što u nekim ključnim tačkama, film iz konkretne špijunske priče odluta u neku vrstu žanrovske apstrakcije.
Možda bi neki reditelj uradio više, međutim, Winner je sa filmom SCORPIO pokazao ono u čemu je bio najveštiji, a to je da osrednji materijal približi tipu filma koji se zahteva. SCORPIO liči na intenzivan špijunski assassin flick, iako to nije, međutim, ta Winnerova mimikrija prolazi, i SCORPIO čak poneko smatra i klasikom žanra iz ovog perioda.
* * 1/2 / * * * *
Winner mi je uvek bio zanimljiv reditelj. U svoje vreme je bio i ostao etiketiran kao exploitation reditelj, kompetentni zanatlija koji odlično odrađuje projekte srednjeg profila, međutim, neki njegovi filmovi kao DEATH WISH ili SENTINEL i danas stoje kao važna ostvarenja.
Winner bi se možda mogao porediti sa Tony Scottom, s tim što u njegovo vreme ta vrsta kompetencije nije mogla da se pretvori u art kao što je to učinio Scott.
S druge strane, Winner u svom opusu ima i par nekih opskurnih klasika kao što je recimo SCREAM FOR HELP po scenariju Toma Hollanda, koji bioh jako voleo opet da vidim, kad sam bio dete mi je bio fenomenalan film, na moru u letnjem bioskopu.
Winnerov život bi možda pošao drugim putem da je radio THE FRENCH CONNECTION koji mu je u jednom momentu, kao tada mladom hipsteru, nuđen.
U svakom slučaju, jako mi je žao što Winner nije imao priliku da se okuša u nekoj od zanimljivih britanskih franšiza poput serijala o agentu 007. Mislim da bi njegov Bond bio izvanredan. Winner bi bio idealan čovek za onaj period kada je John Glen (sa punim pravom, i vrlo vešto, preuzeo serijal).
SCORPIO sam gledao u jednoj posebnoj atmosferi pošto sam se dokopao kopije sa francuskim dubom, što je filmu dalo jednu neizbežnu notu francuskog policijskog filma, koji volim tek umereno. I onda mi je film malo sve vreme ličio na neki film Yves Boisseta, recimo.
Reč je o solidnom, vrlo efikasnom, atmosferičnom primeru kako britanski reditelji vešto barataju špijunskim i asasin miljeom. Reč je o još jednom filmu čiji se uticaj oseća u Spielbergovom MUNICHu.
Problem je u tome što sam materijal koji Winner mora da obradi nije dovoljno zanimljiv, i što u nekim ključnim tačkama, film iz konkretne špijunske priče odluta u neku vrstu žanrovske apstrakcije.
Možda bi neki reditelj uradio više, međutim, Winner je sa filmom SCORPIO pokazao ono u čemu je bio najveštiji, a to je da osrednji materijal približi tipu filma koji se zahteva. SCORPIO liči na intenzivan špijunski assassin flick, iako to nije, međutim, ta Winnerova mimikrija prolazi, i SCORPIO čak poneko smatra i klasikom žanra iz ovog perioda.
* * 1/2 / * * * *
Нема коментара:
Постави коментар